Visoke temperature i ljetne vrućine teško podnose vlasnici, ali i njihovi ljubimci. Ljubimci su prirodno zaigrani i žele udovoljiti vlasniku te rijetko odmah reagiraju na teškoće koje osjećaju na visokim temperaturama. Stoga je važno da na vrijeme prepoznate simptome kako biste mogli pomoći svom ljubimcu.
Termoregulacija kod pasa drukčija je nego kod ljudi. Znoje se putem šapica, a višak topline u okolinu izbacuju dahtanjem. Važno je naglasiti da kod mačaka dahtanje nije način izbacivanja viška topline, već znak teškog disanja. Ukoliko primijetite da Vaša maca dahće „kao pas“, zatražite savjet veterinara. Dugotrajno dahtanje, odnosno ubrzano i plitko disanje, može pogoršati „pregrijanost“ ljubimca. Vlasnici često naglašavaju kako ljubimac ima hladnu i mokru njuškicu, ili s druge strane, vruću i suhu. Na taj način pogrešno procjenjuju tjelesnu temperaturu životinje. Fiziološka tjelesna temperatura je između 38 stupnjeva i 39 stupnjeva, a mjeri se rektalno, običnim digitalnim toplomjerom. Prilikom tjelesne aktivnosti i uzbuđenja, može porasti i do 39,3 stupnja, no sve više od toga smatramo povišenom tjelesnom temperaturom. Povišena tjelesna temperatura uzrokovana visokim temperaturama zraka naziva se toplinski udar ili hipertermija. Simptome koje ćete prepoznati su ubrzano i plitko disanje, ubrzan rad srca, opća slabost. U težim slučajevima mogu se javiti povraćanje i proljev te neurološke smetnje (tjelesna temperatura više od 41 stupanj). Kao prvu pomoć pokušajte rashladiti ljubimca uranjanjem u hladnu vodu, hladnim oblozima te smještajem u klimatizirani prostor. Dugodlake pasmine nemojte ostavljati mokrima, posušite ih fenom s hladnim zrakom. Vlaga i krzno nisu dobitna kombinacija. Hipertermija je opasno stanje te zahtijeva veterinarsku pomoć.
Neke pasmine poput brahicefaličnih pasa i mačaka (mops, buldog, perzijska mačka,..) te ljubimaca svijetlije puti, teže podnose visoke temperature i izravnu izloženost suncu. Anatomski imaju smanjenu mogućnost unosa kisika. Planirajte šetnje i istrčavanja rano ujutro ili kasno navečer. Izbjegavajte šetnje po vrućem asfaltu. Temperature asfalta veće su od temperatura zraka. Ukoliko ne možete bosi na njemu stajati, ne može niti Vaš ljubimac. Zapamtite da su mekuši osjetljive te lako zadobiju opekline. Za ljetne izlete i šetnje birajte šumu zbog svježine i zaštite koju pružaju krošnje. Naravno, svaki krajolik ima svoje sigurnosti i opasnosti, pa pripazite na insekte i moguće fizičke ozlijede (klasovi, trnje,…). Također, šetnje blizu vode, kao što su potoci, jezera, omogućit će Vašem ljubimcu prijeko potrebno rashlađenje. Budite oprezni s kupanjem u rijekama, mali psi i štenci teže se nose s riječnim strujama. Reciklirajte stare kade i dječje bazene za kupanje te im uvijek omogućite dostupnu svježu vodu. Ne zaboravite da je i macama potrebna svježa voda. Postavite im zdjelice u hladovinu i dopustite ulazak u klimatizirani prostor.
Ljetni obroci mogu biti zabavni. Rashladite im poslastice ili ponudite svježe smrznuto voće. Na taj način potaknut ćete apetit u sparnim ljetnim mjesecima.
Ne ostavljate ljubimce u zatvorenim automobilima. Malo otvoren prozor nije dovoljan, postiže se „efekt staklenika“ te automobil zagrijava na preko 100 stupnjeva.
Naši ljubimci i na ljetnim vrućinama nose krzneni kaput. Iako krzno dodatno zagrijava ljubimca, pruža mu i prirodnu zaštitu od opeklina i pregrijavanja. Četkajte ih redovito kako biste uklonili višak dlake. Ljubimci svijetlije pigmentacije ili oni bez dlake (npr. kineski kukmasti pas, sfinks mačka) na suncu mogu lako izgoriti. Stoga im slobodno obucite svijetlije majice ili namažite izložene dijelove tijela kremom za sunčanje.
Osim visokih temperatura, ljeti se javljaju brojne alergije na trave, ubode kukaca te morsku vodu. Preporučljivo je isprati ljubimca običnom vodom nakon kupanja u moru kako bi se uklonila sol koja mu nadražuje kožu. U slučaju uboda kukca, na mjesto otekline slobodno stavite hladan oblog. Ukoliko je ubod u predjelu glave ili vrata, pripazite na razvoj otekline te po potrebi zatražite savjet veterinara.
Prije ljetovanja provjerite gdje se nalazi najbliža veterinarska ambulanta. Nosite dovoljno svježe vode te tijekom duljih putovanja napravite kratke pauze kao bi i vaš ljubimac mogao „protegnuti noge“.
Andrea Pađen, dr. vet. med.,
Klinika Kreszinger