displazija lakta

Displazija lakta (lat. Dysplasio cubiti) vrlo je zastupljena, no nedovoljo često i na žalost ne na vrijeme prepoznata ortopedska bolest kod pasa. Za dijagnozu je potrebno specijalističko znanje i iskustvo veterinara, obavezna rendgenska pretraga, a ponekad i napredne metode dijagnosticiranja poput artroskopije i kompjuterske tomografije (CT), koje su kod nas u veterinarskoj medicini još uvijek teško dostupne. Displazija lakta je naziv za nepravilan i neravnomjeran razvoj koštanih i hrskavičnih segmenata koje zajedno čine osnovne dijelove lakatnog zgloba. Displazija lakta prema trenutnim spoznajama posljedica je neravnomjernog ili asinhronog razvoja i rasta u duljinu palčane (radius) i/ili lakatne (ulna) kosti. Pretpostavlja se da je glavnina problema vezana uz usporen i nedovoljan rast lakatne usjekline ulne (trochlea ulnae) koja se ne uspjeva prilagoditi kondilima humerusa i glavi radiusa. Uslijed toga pojavljuje se stepeničasti prijelaz zglobnih ploha između ovih kostiju unutar lakatnog zgloba. Ova anatomska nepravilnost uzrokuje nemogućnost pravilnog razvoja hrskavično-koštanih nastavaka (ankoneus, medijalni koronoid, hrskavica medijalnog kondila humerusa) i njihovog povezivanja s baznim dijelom kostiju lakta. Zbog toga ovi mali mali hrskavično-koštani dijelovi unutar lakatnog zgloba dovode do mehaničkih i upalnih promjena koje uzrokuju bol i razvoj degenerativnih promjena zglobne hrskavice. Posljedice su bolno, ograničeno i nepravilno kretanje laktova popraćeno šepanjem prednjim nogama. Smatra se da su uzroci oboljenja prebrz rast kostiju (ubrzan rast životinje), prevelika tjelesna masa, suvišak kalorija, kalcija u hrani i učestale traume (betonski pod, stepenice). Displaziji lakta naročito su sklone brzorastuće velike pasmine pasa, pogotovo ukoliko se prekomjerno hrane (po volji, a ne prema preporučenim dozama) visokokaloričnom hranom i nekritički im se dodaju preparati kalcija.

Displazija lakta očituje se jednim ili kombinacijom 4 patološka procesa:

  • Nesklad zglobnih ploha, izražen stepeničasti prijelaz uslijed neusklađenog rasta radiusa i ulne.
  • Nesraštavanje ankonealnog procesa (ununited anconeal process – UAP) nastaje zbog nemogućnosti povezivanja osifikacijskog centra ankonealnog izdanka i baze, tj. olekranona. Uzroci se neskladna građa lakta i poremećaj u osifikaciji.
  • Fragmentiranje (odvajanje) medijalnog koronoidnog nastavka (fragmentirani coronoidni processus – FCP) , koji se odvaja od ulne zbog sudaranja sa glavicom radiusa. U težim i uznapredovalim stadijima životinja zauzima tipičan stav. Primjećuje se zakretanje lakta prema van, a karpusa (zapešća) prema unutra.
  • Osteohondritis lakta (osteochondritis dissecans – OCD) je zadebljanje hrskavice na medijalnom kondilu humerusa, koje uzrokuje poremećenu difuziju hranjivih tvari iz sinovijalne tekućine ka dubokom sloju hrskavice, sporu osifikaciju hrskavice u dubokoj zoni i posljedično odvajanje nekalcificirane od kalcificirane hrskavice. Rezultat je odvajanje “flap”-a ili zglobnog segmenta, tzv. zglobni miš.

Identičan proces može se javiti i u ramenom zglobu pod nazivom Osteochondritis dissecans ramena kada je zahvaćen stražnji dio glave humerusa.

Prvi simptomi javljaju se već sa 5 – 8 mj. starosti psa. Nastanku bolesti sklonije su srednje i velike pasmine pasa: njemački ovčar, labrador retriever, zlatni retriever, rotweiller, newfoundlander, bernski planinski pas,…

Zbog nasljedne podloge displazija lakta poprima značaj sličan kao kod displazije kukova.

Rendgenološka pretraga kod sumnje na displaziju lakta može otkriti žarište procesa i usmjeriti operacijski pristup, a mogu se otkriti i određene artrotične promjene zgloba kao posljedica displazije lakta. Osim toga, rendgenskim nalazom navedenih promjena otkrivaju se psi koji nisu klinički bolesni, tj. ne pokazuju vidljive znakove šepanja ili otežanog kretanja, a ipak su zahvaćeni anatomskim patološkim promjenama građe laktova. Takvi psi, ukoliko sudjeluju u uzgoju, su mogući prenosioci ove bolesti na potomstvo. Ovo je od velike važnosti zbog mogućnosti otkrivanja životinja nosioca genetskog potencijala razvoja ove bolesti. Stoga rendgenska pretraga se u ugroženih pasmina pasa koristi kao kriterij koji moraju zadovoljiti psi u uzgoju. Iz tih razloga danas rendgenska pretraga laktova postaje uvjet za izdavanje uzgojne dozvole u nekih ugroženih pasmina pasa.

KONZERVATIVNO LIJEČENJE

LIJEČENJE provodi se nesteroidnim protuupalnim analgeticima (NSPUL), hondroprotektivima, lijekovima za poboljšanje zglobne tekućine i hrskavice, bolje podmazivanje zglobnih ploha i fizikalnom terapijom. U tu svrhu smo razradili sveobuhvatan program multimodalne terapije osteoartritisa.

OPERACIJSKO LIJEČENJE

koje preporučamo i provodimo kod ove bolesti nerijetko zahtjeva planski i kombinirani pristup istovremenim izvođenjem nekoliko operacijskih zahvata. Obično unutar zgloba (lokalno) uklanjamo dijelove kosti i hrskavice (nesrašten dio zglobne hrskavice, nesrašten ankonealni izdanak i/ili odvojen koronoidni izdanak), a rezanjem kosti (korektivnom osteotomijom) dalje od zgloba korigiramo nesklad zglobnih ploha i prebacujemo silu opterećenja s ugroženog dijela zglobne plohe..

Nakon operativnih zahvata na laktu prisutna je velika opasnost razvoja reaktivnih degenerativno-artrotičnih promjena (DJD) na zglobnim plohama, koje ugrožavaju funkciju lakta. Fizikalnom terapijom posebno hidroterapijom ovakve se komplikacije mogu znatno ublažiti, a funkcija zgloba vratiti i održati u zadovoljavajućoj mjeri.