Atopija – alergija na hranu

Uvod

Alergije su česti problem u pasa i mačaka, a s obziron na relativno kompliciran način dijagnosticiranja i terapiranja znaju biti dugotrajni izvor frustracija kako ljubimcima tako i vlasnicima i veterinarima. Iako postoje i druga alergijska oboljenja, najčešća i najvažnija su: atopija, alergije/netolerancije na hranu i alergija na ubod buhe. Važno je znati da glavni simptom ovih bolest, svrbež, ima “granicu okidanja”, te razni faktori mogu djelovati simultano i kumulativno u “nastanku” svraba. Ti faktori mogu biti primarni, a to su bolesti koje smo spomenuli, kao i sekundarni tj, posljedični okolišnim uvjetima, oboljenju, poput sekundarne bakterijske upala kože, vanjskog zvukovoda ili analnih vrečica te mnogi drugi. Stoga, ponekad u terapiji kontrola nad jednim faktorom može imati značajan klinički učinak čak i kad nisu ostali (svi) faktori uklonjeni. No, ako u najmanju ruku životinji uklanjamo simptom, te posljedično i olakšavamo joj život, terapijski uspjeh je postignut, iako je iznimno važno naglasti da se točna dijagnoza mora znati jer u suprotnom je to prikrivanje simptoma! Ukratko ćemo opisati atopiju i alergiju na hranu. Alergija na ubod buhe, iako može biti paralelno prisutna, se zasebno obrađuje. Naime, pri svakom pruritičnom (svrbljivom) dermatitisu treba prvo isključiti ektoparazite (vanjske parazite). Stoga, kada se buhe, šugarci i ostali kožni nametnici isključe kao mogući uzroci (nemojmo zaboraviti na druge, ne-alergijske, diferencijalne dijagnoze) ostaju nam ove dvije skupine. Štoviše ove dvije bolesti su toliko slične da ih se po kliničkim znakovima gotovo i ne može razlikovati.

Uzroci

Atopija je definirana kao nasljedna predispozicija za razvijanje preosjetljivosti tipa I na okolišne alergene. Smatra se da se alergeni udišu ali istraživanja pokazuju da se oni ipak absorbiraju kroz kožu. Tada se vežu na tzv. Langerhansove stanice kože čime uslijedi aktivacija niza imunoloških mehanizama a rezultat je stvaranje slergen-specifičnih IgE protutijela. Kada takvo protutijelo stupi u reakciju s alergenom pokreće se kaskadna upalna reakcija. Naime oslobađaju se razni upalni medijatori, a klinički se to očituje crvenilom (eritem) i svrbežom (pruritus). Preosjetljivost na hranu obuhvaća različite imunološke i ne-imunološke reakcije na sastojke u hrani. Točna patogeneza se, nažalost, ne zna. Preosjetljivost na ubod buhe ili flea allergic dermatitis (FAD) je treći entitet u alergijskom dermatitisu. Istraživanja pokazuju da 80% pasa koji boluju od FAD ima preosjetljivost na alergen iz sline buhe zvan Cte f 1 te se smatra da vjerojatno nije jedini alergen. Nadalje, smatra se da su tri tipa presojetljivosti uključene u FAD. Naime, većina pasa pri ubodu buhe ima neposredni, brzi odgovor (15 min) s razvijanjem papule (mali crveni prišt), no određeni dio pasa ima izraženu zakašnjelu upalnu reakciju (4-6h) te oko 15-30% ima odgođeni tpi preosjetljivosti. To je važno znati jer takva živootinja će imati lažno negativni rezultat na kožnom alergološkom testu nakon 15 minuta ali pozitivan nakon 24-48 sati. Nadalje, životinje s odgođenim tipom preosjetljivosti imaju negativni rezultat pri testiranju IgE protutijela u krvi.

Klinički znakovi i anamneza (povijest bolesti)

Atopični dermatitis treba uključiti u diferencijlne dijagnoze bilo kojeg psa koji se češe ili ima bakterijsku upalu kože te u mačke s milijarnim dermatitisom, eozinofilnim granulomom, ne-inflamatornom alopecijm (ispadanje dlake) ili svrbežom. Svrbež je glavni simptom bolesti no mnogi vlasnici ne povezuju da je trljanje, grickasnje ili lizanje šape jedan od znakova svrbeža u životinja. Klinički znakovi tipično počinju kada su mladi adulti, između 1 i 3 godine života, iako se može javiti i uštenaca od 3 mjeseca kao i u starog psa od 12 godina.

U početku pruritus može biti samo sezonski, to sve ovisi o okolišu i klimi gdje životinja živi. S vremenom, primjerice svake godine taj period češanja može biti sve duži te naposljetku može postati i cijelogodišnji. Ukoliko nema sekundarne bakterijske infekcije večina životinja će pokazati dobar odgovor na glukokortikoide (steroide) pri protu-upalnim dozama. Steroide će smanjiti svrbež i upalu kože, a ukoliko taj dobar odgovor na terapiju se ponavlja tada je sumnja na alergijsku upalu kože vrlo visoka. Drugi klinički znakovi koji se javljaju su: eritem (crvenilo), lihenifikacija (zadebljanja kože), erozije, masna i vlažna ljuskava koža ili uši, konjunktivitis/rinitis, akralni dermatitis i “hot spot”. Klinički znakovi sekundarnog dermatitisa od bakterija ili plijesni se isto mogu naći poput: papule, pustule, kraste… Predilkecijska mjesta na koži gdje se javljaju simptomi su šape, lice, uši, međica, pazuha, stražnji dio trbuha i bedra. Pasmine pasa koje su predisponirane atopiji su boston terijer, bokser, bull-terijer, dalmatiner, engleski buldog, njemački ovčar, zlatni i labrador retriver, jack russell terijer, lhasa apso, mops, škotski terijer, shar pei, šnaucer, shih tzu i west highland white terijer.

Alergije/netolerancije na hranu se prikazuju kao ne-sezonski svrbež ili rekurentne (ponavljane) bakterijske upale kože ili ušiju. Bolest često imitira atopični dermatitis. Probavne tegobe mogu i ne moraju biti prisutne.Ukoliko su prisutni probavni znakovi, najčešće su blagi proljev, povremeno povračanje te ponekad borborygmus (kruljenje crijeva). Klinički odgovor na terapiju steroidima je varijabilan.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza atopičnog dermatitisa se postavlja prema povijesti bolesti, kliničkom pregledu, isključivanjem drugih diferencijalnih dijagnoza te alergološkim testiranjem. Glavne diferencijalne dijagnoze u psa su: šuga, alergija na hranu, FAD, cheyletieloza, Malassezia dermatitis, kontaktna alergija, reakcije na lijekove. U mačke su glavne diferencijalne dijagnoze: alergija na hranu, FAD, razni ektoparaziti, dermatofitoza, pemfigus foliaceus, mastocitom, eozinofilni granulom itd.
Alergološko testiranje se provodi na dva načina: kožnim alergijskim testom i serumskom pretragom na IgE protutijela. Za jedan i drugi test se odabiru alergeni na koje će se testirati životinja. Lažno pozitivni i lažno negativni rezultati su mogući pri oba testa. Najčešći uzrok lažno negativnog rezultata je utjecaj lijekova, pogotvo steroida, a za lažno pozitivne unakrsna reaktivnost s nekim drugim alergenom.

Dijagnoza alergije na hranu se jedino može postaviti dijetetskim testiranjem. Ljubimac mora, najčešće, 6-8 tjedana isključivo se hraniti specifičnom dijetom. Ta dijeta može biti “novel protein”, što znači da sadrži izvor proteina s kojim ljubimac nikada nije došao prije u kontakt (npr. neka divljač ili riba) ili, ukoliko je teško odrediti koji bi to proteini bili jer je puno različitih hrana isprobano već prije, hidrolizirana dijeta. Hidrolizirana dijeta podrazumijeva razbijanje proteina na sastavne dijelove, polipeptide i aminokiseline, koji se razbijaju do minimalne molekulske težine pri kojoj ne “okidaju” alergijsku reakciju u organizmu. Od iznimne je važnosti da u tom periodu Vaš ljubimac ne jede ništa drugo, jer to čini ovakav test samo besmislenim i uzaludnim trudom. Nakon 8 tjedana, ukoliko je uzrok simptoma bila alergija na hranu, simptomi će se povući. Pomno isplaniranim testiranjem na proteine se poslije može utvrditi na koji je (su) protein Vaš ljubimac alergičan.

Terapija

Terapija alergija na hranu se sastoji u izbjegavanju inkrimiranog izvora proteina bilo da se to postiže gotovom komercijalnom hranom ili da se životinji priprema hrana kod kuće.
Terapija atopičnog dermatitisa može biti specifična i simptomatska. Specifična terapija je oblik hiposenzibilizacije ili desenzitacija. Sastoji se od potkožnih aplikacija alergena po točno određenom protokolu količine i učestalosti. Terapija je dugotrajna, skupa, uspješnost je oko 50-80%, klinički odgovor nije za očekivati u prvih nekoliko mjeseci, a injekcije se moraju davati barem 1 godinu prije nego se proglasi neuspješnim. Zbog tih razloga se mnogo vlasnika ne odlučuje za imunoterapiju. Simptomatska terapija se sastoji od različite kombinacije antihistaminika, steroida, dodataka hrani (esencijalna ulja), imunomodulatora (ciklosporin), prostaglandinskih analoga i sl. te topikalne terapije. Ponekad su čak nužne i psihoaktivne tvari za postizanje kontrole nad svrbežom. Topikalna terapija se sastoji od različitih demulcenata, šampona te protu-upalnih ili anti-infektivnih sastojaka koji se mogu naći u raznim kremama, uljima i sl. Ukratko, nema jedne jedine tvari kojom se može uspješno tretirati atopični dermatitis, štoviše pronalazak optimalne kombinacije često je dugotrajan proces, no važno je upamtiti da nije bezuspješan te kada se dobar način za kontrolu pronađe svi budu sretni. Ponajviše Vaš četvernožni ljubimac!