Rendgenska dijagnostika rendgen za kućne ljubimce
 

Rendgen za kućne ljubimce

Kada koristimo rendgensku pretragu (područja primjene)?

U kliničkoj dijagnostici mnogih oboljenja u veterinarskoj praksi neophodna je radiološka pretraga kao pomoćna dijagnostička metoda. Posebne tehnike snimanja i pozicioniranja životinje omogućavaju bolju vizualizaciju unutarnjih organa i skeletnog sustava, ponekad uz dodatnu upotrebu kontrastnih sredstava.

Redovito se koristi u dijagnostici bolesti i ozljeda unutarnjih organa grudne i trbušne šupljine. Temeljna je pretraga za dijagnosticiranje genetski uvjetovanih oboljenja koštanog sustava (displazija kukova, displazija laktova), kao i kod utvrđivanja posljedica trauma mekih (ruptura mokraćnog mjehura, ruptura slezene, krvarenja u plućima, dijafragmatska hernija, pneumothorax), i koštanih tkiva (frakture). Gotovo je obvezatna metoda kontrole i praćenja cijeljenja kostiju nakon osteosinteza.

Kako bi postigli što bolje pozicioniranje životinje, postigli opuštenost muskulature, ili usporili disanje prilikom snimanja grudnog koša, često je nužna sedacija pacijenta. Tada je dobro da je životinja natašte.

Za snimanje koristimo mobilnu rendgensku jedinicu Siemens Polymobil 2. Posebnu pažnju polažemo na zaštitu vlasnika pacijenata prilikom snimanja (zaštitna, pregača, ovratnik, rukavice, naočale). U vrijeme snimanja strogo je zabranjen pristup trudnicama i maloljetnim osobama. Kako bi olakšali postupak i učinili ga manje stresnim za životinju ali i vlasnika, sedacija pacijenta ponekad je sastavni dio pretrage.

Kontrastne pretrage koriste se u dijagnostici određenih oboljenja mokraćnog sustava (cistografija), zglobova (artrografija), kralješnice (mijelografija) ili probavnog sustava.

Mijelografija je posebna tehnika kojom se kralješnička moždina ocrtava pozitivnim kontrastnim sredstvom apliciranim u subarahnoidalni prostor. Koristi se u svrhu dijagnostike ozljede kralješničke moždine. Rendgenska dijagnostika je jedna od najčešće korištenih metoda lokalizacije spinalne ozljede. Klasičnim načinom snimanja dobivena, tzv. nativna snimka, prikazuje samo promjene koštane strukture kralježaka, malformacije, frakture i luksacije, no ne ukazuje na ozljede leđne moždine ili ekstruzije, protruzije, hernijacije međukralješničkih diskova.
Mijelografija se izvodi nakon nativnog rendgenskog snimanja kako bi pomogla u dijagnosticiranju i lokalizaciji spinalnih ozljeda i procjeni ozbiljnosti i opsega same ozljede.

Epidurografija se koristi u dijagnosticiranju Degenerativne LumboSakralne Stenoze ili Cauda Equina Sindroma (DLSS, CES), čestog neurološkog poremećaja uzrokovanog kompresijom kralješnične moždine, korijena živaca ili samih spinalnih živaca koji izlaze iza 5. slabinskog kralješka. Dijagnostička epidurografija se provodi kako bi se prikazale strukture u području epiduralnog prostora u ovom području.