Krpeljno prenosive bolesti u našim krajevima nekada su bile specifične za ljetna i proljetna razdoblja. No kako su klimatski uvjeti tijekom godine sve topliji, ovi nametnici vrebaju i u zimskim mjesecima. Stoga je važno uputiti vlasnike kućnih ljubimaca na primjenu zaštite i tijekom hladnijih mjeseci.
Krpelji obitavaju u grmlju i u visokim travama. Stoga nisu izloženi samo psi u blizini šuma, već i oni koji šeću gradskim livadama i parkovima. Najčešća, ujedno i najopasnija, krpeljno prenosiva bolest naziva se babezioza ili piroplazmoza. Uzrokuje ju unutarstanični protozoa koji svoj razvojni ciklus završava u krpelju koji ga „sisanjem“ krvi unosi u krvotok psa. Ulazi u crvene krvne stanice (eritrocite). To dovodi do njihovog razaranja i, ovisno o duljini trajanja bolesti, razvoja anemije. Vrijeme do pojave prvih kliničkih simptoma iznosi 2 do 21 dan. Vlasnici primjete da je njihov ljubimac miran i odbija hranu. Simptomi bolesti mogu biti nespecifični kao što su povraćanje i pojava krvi u stolici. Tjelesna temperatura raste i do 40.5 – 41 C, a zbog raspada eritrocita boja urina postaje tamnija od uobičajene. Bolest je akutnog tijeka, brzo napreduje i izaziva komplikacije. Posljedično može dovesti do akutnog zatajenja bubrega i jetre, koagulopatija te imunoposredovane hemolitičke anemije (IMHA). U krvnoj slici uočavaju se trombocitopenija te povremena anemija (često u komorbiditetu s drugim krpljeno prenosivim bolestima – anaplazmoza, mikoplazmoza, erlihioza). Biokemijskim parametrima kontrolira se stanje bubrega i jetre te eventualna pojava ikterusa (žutice).
Prilikom odlaska veterinaru vlasnik sam može uzeti uzorak urina kako bi se analizom utvrdila prisutnost krvi u uzorku. Bolest se potvrđuje mikroskopskim pregledom razmaza pune krvi, nalaz unutarstaničnih inkluzija protozoa iz roda babezija, te PCR analizom pune krvi za dokaz prisustva uzročnika.
Uspjeh liječenja ovisi o promptnosti reakcije vlasnika na prve simptome te pojavi komplikacija bolesti. Osim zatajenja bubrega i jetre, izuzetno opasna komplikacija je razvoj IMHA-e. Razvija se kao posljedica „samouništenja“ vlastitih stanica od strane obrambenog sustava tijela, a kao pokušaj zaustavljanja umnažanja babezije. Osim lijekova protiv babezije (Imizol), ljubimcima je često potrebna i potporna terapija kao što su lijekovi protiv mučnine i infuzija. Također, dodatna terapija prilagođava se ovisno o razvoju komplikacija te komorbinitetnih bolesti. Kao takve, često zanemarene druge krpeljno prenosive bolesti. U našem podneblju često se javljaju anaplazmoza i mikoplazmoza, dok su erlihioza i lajmska borelioza relativno rijetke te rijetko zahtjevaju terapiju.
Anaplazmoza i mikoplazmoza uzrokovane su bakterijama koje prenose krpelji. Često ne izazivaju kliničke simptome ili su oni vrlo nespecifični – povremeno šepanje, oteklina zglobova, ciklička trombocitopenija. Uzrokuju razvoj kroničnih bolesti, a za potvrdu dijagnoze rade se ciljana serološka testiranja i PCR analize. Simptomi se uglavnom pojavljuju nekoliko mjeseci ili godina nakon zaraze, a kao posljedica pada imuniteta zbog razvoja neke druge bolesti, npr. babezioze. Ukoliko postoji opravdana sumnja uputno je uz babeziju testiranje i na druge krpeljno prenosive bolesti. Terapija se razlikuje od terapije protiv babezioze, a uključuje antibiotsku terapiju doksiciklinom tijekom 21-28 dana. Uspješnost liječenja je visoka.
Nemojmo zaboraviti mace! I one mogu oboliti od krpeljno prenosivih bolesti. Iako kolokvijalno „bolest mačjeg ogreba“, mikoplazmoza (hemobartonela) prenosi se i ugrizom zaraženog krpelja. Kao i kod pasa, uzrokuje anemiju, visoku temperaturu te porast upalnih stanica.
S obzirom na težinu i opasnost bolesti koje krpelji prenose nužno je ljubimce adekvatno zaštititi. Izbor oblika zaštite je širok – od tableta preko oglica do ampula i sprejeva. Spot on ampule utrljavaju se u kožu te je potrebno određeno vrijeme resorpcije (uglavnom 48 sati) kako se djelatna tvar s kože ne bi isprala. Ogrlice variraju te se na tržištu mogu naći one vodootporne i one koje to nisu. Tablete nisu u interakciji s vodom jer se unose putem probavnog sustava. One su prvi izbor za ljubimce ljubitelje kupanja i za one s dermatološkim problemima. Međutim, za razliku od spot on pripravaka i ogrlica, tablete nemaju repelentno djelovanje, znači krpelj se mora prihvatiti kako bi ga pripravak usmrtio. Izbor preparata ovisi o dlačnom prekrivaču, navikama Vas i Vašeg ljubimca (šetnje, kupanje…) te osjetljivosti i drugim oboljenjima. Spot on pripravci nisu prvi izbog vlasnika s djecom koja su u bliskom kontaktu ili spavaju s ljubimcima. Treba imati na umu da se pripravak širi kožom čovjeka kao što se širi i kožom ljubimca. Prilikom izbora adekvatne zaštite savjetujte se s Vašim veterinarom.
Dostupno cjepivo naziva se Pirodog. Pruža djelomičnu zaštitu protiv jednog roda, Babesia canis. Ne spriječava zarazu, ali umanjuje kliničke simptome. Kako su u Hrvatskoj prisutni i drugi rodovi (Babesia gibsoni, Babesia vogeli) cijepivo trenutno nema široku primjenu.
Svakako skinite krpelja s ljubimca, neovisno ima li zaštitu. Nakon stavljanja spot on preparata obratite pozornost na potencijalne alergijske reakcije. Provjerite u kojem vremenskom periodu je potrebna ponovna aplikacija preparata.
Andrea Pađen, dr. vet. med.
Klinika Kreszinger