Upala vanjskog i srednjeg uha (Otitis Externa, Otitis Media)
Upale uha često pogađaju naše ljubimce pse i mačke. Razlozi? Brojni i raznoliki, od stranih tijela upalih u zvukovodu, iritacija neodgovarajućim šamponom, preko parazitarnih invazija, tumora, autoimunih bolesti, poremećaja orožnjavanja, raznih alergijskih uzroka ili atopije (npr. engleski buldog, francuski buldog, westhigland terijer, zlatni retriver) ili seboreje (npr. shar-pei). Također, anatomska građa vanjskog uha kod nekih pasmina (npr. španijeli, seteri) je važan pogodovni faktor u nastajanju ove bolesti. Smanjeno prozračivanje (ventilacija) i zadržavanje prekomjerne vlage unutar zvukovoda, što je čest problem kod pasmina sa preklopljenim uškama, pogoduje razvoju „mikroklime“ koja podržava rast patoloških mikroorganizama, bakterija i gljivica. Posljedica je razvoj bakterijske i gljivične infekcije sa pratećim simptomima. Upala uha je izuzetno bolno stanje, kako kod ljudi tako i kod pasa i mačaka. Bol i svrbež uzrokuje nervozu i depresivno ponašanje Vašeg ljubimca. Otresanje glavom, pojačano crvenilo ulaza u zvukovod, zakretanje glave u jednu stranu, pojava vlažnog sadržaja neugodnog mirisa iz uha znakovi su za uzbunu kada morate potražiti pomoć veterinara. Pojava upalnog sekreta dodatno sužava lumen zvukovoda. Dugotrajno prisustvo upale zvukovoda, kronični otitis, vodi ka reaktivnoj hipertrofiji tj. zadebljanju sluznice. Time se sve više zatvara lumen kanala, što još više potiče upalu uha i započinje začarani krug, simptomi se pogoršavaju te sve to vodi trajnoj upali uha ukoliko ne interveniramo.
Kao primjer ovakve bolesti navest ćemo slučaj Zaka, 10 godina starog francuskog buldoga koji je živio s otitisom još od najranije mladosti. Zvukovod je potpuno zatvoren pa je pregled otoskopom nemoguć. Zak je bezvoljan, ne igra se, povremeno trese glavom koju drži pognuto, ponekad nagnutu u stranu. Na ulazu u zvukovod vlasnica svakodnevno uklanja gusti, gnojni sekret koji smrdi. Pokušaji liječenja svim mogućim lijekovima u obliku kapi pokušani su u više navrata, uvijek sa kratkoročnim poboljšanjem ili bez ikakvog odgovora. Zašto? Provođenje dijagnostike je ključni dio i ukoliko izostane, pa ne doznamo uzroke otitisa, liječenje „na pamet“ može sasvim zakomplicirati stanje i otežati daljnji postupak. Zak je bio žrtva upravo ovakvog liječenja. Pregled otoskopom, uzimanje brisa zvukovoda i provedba mikrobiološke i mikološke pretrage neizostavan su dio dijagnostike. Liječenje upale uha zahtjeva strpljivost i upornost Vas kao vlasnika, a nerijetko dugotrajan, pomno osmišljen i sveobuhvatan pristup liječenja od strane veterinara. Stanje zvukovoda treba kontrolirati koji puta svakodnevno, aplikacije lijekova su vrlo česte, a preduvjet liječenja je provesti pravilnu higijenu, čišćenje i uklanjanje promijenjenog sadržaja zvukovoda. Obično koristimo spektar lijekova protiv upale, infekcije te sredstva za čišćenje i normaliziranje „mikroklime“ zvukovoda koje kombiniramo i u točno određenom redosljedu apliciramo lokalno u zvukovod u obliku kapi ili tekućina i sustavno tabletama ili injekcijama. Strategija je očistiti zvukovod, kondicionirati ga, boriti se sa simptomima ali uvijek i neizostavno s uzrokom otitisa! Nerijetko je uzrok u drugoj bolesti, primjerice alergiji, što zahtjeva usmjeravanje terapije ka tom problemu. Stanje zvukovoda je tada zapravo odraz stanja kože, točnije otitis je simptom, a ne dijagnoza!
Dugotrajna upala zvukovoda (kronični otitis) može rezultirati zadebljanjem, mineralizacijom i okoštanjem hrskavice kanala. Posljedično suženje ili zatvaranje lumena kanala onemogućava liječenje lokalnim antibiotikom, antiparazitikom ili kortizonom. Pretraga otoskopom je onemogućena uslijed suženja kanala. Opet se sjetimo Zaka. On je primjer kod kojeg liječenje može biti jedino kirurško, izvođenjem specifičnih operacijskih zahvata u kombinaciji sa ciljanim i strateški odabranim lijekovima. Kirurško liječenje ima za cilj otvaranje ili odstranjivanje zvučnog kanala. Otvaranje zvukovoda (zahvat prema Zeppu) omogućava prozračivanje i sušenje sluznice, čime se ograničava rast i razmnožavanje mikroorganizama, najčešćih uzročnika otitisa. Radikalni zahvat djelomične ili potpune resekcije zvukovoda izvodi se u težim oblicima potpune opstrukcije uslijed hipertrofirane sluznice ili postojanja tumorozne tvorbe.
Resekcija vanjskog dijela zida zvukovoda (Zepp) je zahvat indiciran kod blago izražene upale ili tumora vezanih za taj zid okomitog dijela zvukovoda. Ovim zahvatom se poboljšava dreniranje, sušenje i ventilacija zvukovoda, te se olakšava i omogućava daljnja i odgovarajuća lokalna terapija lijekovima (antibiotici, antimikotici, antiparazitici, protuupalni lijekovi u obliku kapi).
Resekcija okomitog dijela zvukovoda (eng. Vertical Ear Canal Ablation, VECA) je zahvat izbora pri jače izraženim upalnim promjenama sluznice ili postojanja tumorozne tvorbe, a koje ne zahvaćaju vodoravan dio kanala. Odstranjivanje okomitog dijela zvukovoda dodatno omogućava smanjenje sekrecije i bolnosti zvukovoda.
No u slučaju Zaka potpuno uklanjanje zvukovoda (eng. Total Ear Canal Ablation, TECA) je jedini način rješavanja bolesti. Većina životinja sa kroničnom i jako izraženom upalom zvukovoda istovremeno pati od upale srednjeg uha (timpanična šupljina sa timpaničnim membranama). Zbog toga je u cilju postizanja dreniranja eksudata srednjeg uha, potrebno učiniti osteotomiju bule.
U poslijeoperacijskom tretmanu resekcije lateralnog zida, resekcije okomitog dijela ili potpune resekcije obavezno se nastavlja antibiotska terapija prema antibiogramu uzorka uzetog tijekom zahvata i to iz dubine promijenjenog tkiva. Antibiotska terapija provodi se kroz 4-6 tjedana. Analgetska terapija, sprečavanje mehaničkog oštećenja rane postavljanjem Elizabetanskog ovratnika i zaštitnog zavoja, lavaža rane, toplo-hladni oblozi sastavni su dio poslijeoperacijskog liječenja pacijenta.
Nadoknada tekućine infuzijama se koristi u cilju rehidracije organizma kako bi se minimaliziralo oštećenje bubrega. Obilna rehidracija je potrebna i kao priprema za operaciju, te postoperativno kada ubrzava oporavak pacijenta.
I sad, iz svega navedenog lako nam je izvući zaključak: otitis je vrlo neugodna bolest, nimalo jednostavna za liječenje, sklona komplikacijama kada liječenje zahtjeva puno vremena i novaca.
No, pridržavajući se postupaka sprečavanja pojave otitisa, koje ćemo Vam uvijek vrlo rado objasniti i sprovesti, možemo slučaj Zaka izbjeći. Dakle „bolje spriječiti nego liječiti“ i ovdje se pokazuje kao vrlo mudra izreka.