HCM je bolest srčanog mišića kod koje se karakteristično javlja zadebljanje stjenke lijeve klijetke uz zadebljanje unutarnjih struktura srca, poput papilarnih mišića. Dijagnoza se postavlja tek kad se utvrdi da zadebljanje stjenke nije uzrokovano drugim bolestima, poput hipertireoidizma ili sistemske hipertenzije. Kao i kod ljudi, u mačaka je zabilježen familijalni i nasljedni oblik HCM-a u određenih pasmina poput Maine Coon, Ragdoll, Perzijske mačke, Britanske kratkodlake mačke…
Razvojem bolesti, uz mijenjanje srčanih struktura, dolazi i do funkcionalnih poremetnji, u prvom redu do pojave dijastoličke disfunkcije. U vrlo ranoj fazi moguće je da su hipertrofične promjene zahvatile samo papilarni mišić. Sekundarno k tome razvija se SAM (systolic anterior motion) mitralnih zalistaka. To abnormalno pomicanje zaliska može parcijalno opstruirati protok krvi iz lijevog ventrikula u aortu, a sama abnormalna pozicija zalistaka dovodi do regurgitacije krvi u lijevi atrij. Tada nastaje sistolički šum koji je obično glasniji kad je mačka ekscitirana, a smirenjem životinje, stišava se i šum.
Zbog zadebljalog srčanog mišića, njegova relaksacija u fazi dijastole je nepotpuna te dolazi do povišenja tlaka u lijevoj klijetki, posljedično raste i tlak u lijevoj pretklijetki koja se zbog toga poveća. Porast tlaka u plućnim kapilarama i pleuri uzrokuje nakupljanje tekućine u plućnom parenhimu (edem pluća) i grudnoj šupljini (pleuralni izljev). To stanje nazivamo kongestivnim srčanim zatajenjem koje se u mačke klinički manifestira otežanim disanjem.
U povećanoj lijevoj pretklijetki usporen je protok krv što je predispozicija za stvaranje krvnog ugruška. Ukoliko se dio ugruška odvoji od stjenke klijetke i uđe u cirkulaciju, na bilo kojem mjestu može uzrokovati začep krvne žile te time određenoj grupaciji tkiva uskratiti opskrbu krvlju. Klasičan primjer za to je paraliza stražnjih ekstremiteta uslijed začepljenja ugruškom trbušnog dijela aorte (tromboembolizam).
Klinički simptomi mačke sa HCM-om uključuju simptome od jedva zamjetnog porasta frekvencije disanja do vrlo otežanog disanja, paralize stražnjih ekstremiteta te iznenadne smrti u mačke koja se do nedavno doimala posve zdravom. Mnoge mačke razviju srčani šum, galopirajući ritam i/ili povišenu srčanu frekvenciju koju veterinar može uočiti prilikom rutinskog kliničkog pregleda. Ultrazvučna pretraga srca uz upotrebu Dopplera najosjetljivija je i jedina sigurna metoda dijagnostike HCM-a, dok dodatne pretrage poput EKG ili RTG-a mogu kliničara samo opskrbiti dodatnim podacima.
Lijeka za HCM nažalost do danas nema, no propisivanjem jednog ili više medikamenata može se ublažiti simptome zatajenja srca i poboljšati srčanu funkciju. Lijekovi koji se obično koriste su blokatori Ca-kanala i beta-blokeri, bilo da se pacijent nalazi u fazi zatajenja srca ili je asimptomatski. Beta blokeri su posebice učinkoviti kod smanjenja pomicanja septalnog mitralnog zalistka kranijalno (SAM) dok mačke u fazi zatajenja trebaju primati diuretik i ACE inhibitor. Ukoliko je došlo do nakupljanja tekućine u prsnoj šupljini, potrebno ju je ukloniti (torakocenteza). Kao pokušaj prevencije nastanka krvnog ugruška moguće je davati acetilsalicilna kiselinu (isključivo ako je propisao veterinar).
Tijek bolesti teško je prognozirati, upravo jer je HCM bolest koja može rapidno napredovati ili biti godinama stabilna. Dobra je vijest što mačka koja boluje od umjerenog HCM-a može dugo živjeti normalan život. No kada se primijete neki od simptoma bolesti, odlazak veterinaru je vrlo važan jer je bolest moguće liječiti isključivo prema uputama i pod nadzorom Vašeg veterinara. Nijednim lijekom niti procedurom Vašoj maci ne možete pomoći kod kuće.