Astma kod mačaka
Astma je kronična bolest dišnih puteva koja uzrokuje probleme pri disanju. Karakterizira ju prekomjerno stvaranje sluzi u dišnim prohodima, upala i oticanje, što u konačnici uzrokuje spazam i konstrikciju dišnih puteva. Da li se ljudska astma razlikuje od mačje?! Danas se može slobodno reći da svi dijagnostiči kriteriji koji se provode u humanoj medicini kako bi se postavila dijagnoza astme vrijede i u mačaka, iako mehanizam same bolesti do danas nije u potpunosti shvaćen. Ne zna se da li je bolest prisutna cijelo vrijeme, a simptomi se javljaju periodički kao što je to u slučaju ljudske astme, ili je bolest prisutna samo u vrijeme kliničkih simptoma.
Zbog suženih dišhin prohoda količina zraka koju mačka udiše i izdiše je smanjena. Disanje je pliće i ubrzano, a u težim slučajevima mačka diše otvorenih ustiju i primjetno je pomicanje trbušne stijenke pri svakom udisaju i izdisaju.
Prvi korak u dijagnostici jest rentgensko snimanje grudne šupljine, uz pretpostavku da pacijent nije toliko kritično da bi samo pozicioniranje i obuzdavanje moglo dodatno pogoršati stanje. Nalaz na plućima koji pokazuje tzv. „air-trapping“ (zadržavanje zraka) upućuje da se radi o astmi. Takav nalaz govori da je u plućima prisutna velika količina zraka koju je mačka udahnula no zbog suženja dišnih prohoda nije ga u mogućnosti izdahnuti. Rentgenski zbog povećanog volumena zraka u plućima ona se i doimaju veća.
Neke astmatične mačke mogu imati uredne RTG nalaze?! Istina. Obzirom da promjene na plućima nisu uvijek rentgenski vidljive, dijagnoza astme često zna biti krivo postavljenja. Ponekad dijagnostika zna biti kompleksnija te mora uključivati analizu stanica iz donjih dijelova dišnih prohoda mačke. Stanice se dobivaju postupkom koji nazivamo trahealno ispiranje koje se provodi u anesteziji, a ponekad je potrebno učiniti i bronhoskopiju.
U rijetkim situacijama sve navedene pretrage i dalje ne daju dijagnozu i jedina opcija na koju se još tada preostaje osloniti jest odgovor na terapiju kao dijagnostičko sredstvo. Od bitne je važnosti razumjeti da je uzrok dišnim problemima upala koja je odgovorna za konstrikciju dišnih puteva. Temeljni lijek koji se koristi u svrhu suzbijanja upale jesu kortikosteroidi koju se mogu davati na više načina (oralno, injekcijski ili putem inhalatora). Liječenje se obično započinje oralnim davanjem kortikosteroida (prednizon) ili injekcijom korikosteroida s produljenim djelovanjem (Depo-Medrol).
Dobar i brz odgovor na davanje ovih lijekova potvrda je da se radi o astmi. Ukoliko je odgovor na davanje kortikosteroida dobar, mogu se davati dugoročno uz neke druge lijekove ili povremeno samo u vrijeme astmatičnih napada.
Ostali lijekovi koji se mogu koristiti u terapiji su: bronhodilatatori (teofilin i terbutalin), ciproheptadin (anti-serotonin) koji se može koristiti kada terapija koritkosterodima nije dostatna, no u nekih mačaka simptomi astme mogu se kontrolirati samo upotrebom ciproheptadina. Antihistaminici se danas sve manje koriste, a u novije vrijeme upotreba ciklosporina (imunomodulator) prisutna je u mačaka u kojih terapija kortikosteroidima nije moguća (šećerna bolest, povijest oksalatnih mokraćnih kamenaca, infekcije).
Važno je znati da astma može kulminirati respiratornom krizom koja predstavlja po život opasan problem. Vidite li da vaša mačka diše otvorenih ustiju ili ubrzane pokrete njezine trbušne stjenke, hitno se javite u našu kliniku!!!
