Savjeti veterinara – Briga o zdravlju kućnih ljubimaca
Najvažniju ulogu u kontroli zdravlja kućnog ljubimca ima upravo vlasnik. Budući da opravo Vi provodite najviše vremena s njim, prvi ćete primijetiti čak i suptilne promjene u njegovom izgledu i ponašanju, što je najčešće prvi znak poremećenog zdravstvenog stanja. To je odgovoran i aktivan zadatak, jer kroz nekoliko nezahtjevnih i jednostavnih postupaka možete otkriti poremetnje koje se ponekad mogu razviti u ozbiljne bolesti. Kontrole je najbolje provoditi kontinuirano, a neuobičajene nalaze prijaviti Vašem veterinaru prilikom redovitih posjeta. Uputno je provoditi redovite sistematske preglede kod Vašeg veterinara, barem jedanput godišnje, a po potrebi i češće.
Kontrola općeg stanja
Vlasnici u svakodnevnom druženju sa svojim ljubimcem mogu kontrolirati njegovo ponašanje. Svakodnevne aktivnosti, uzbuđenost, kretanje, „razdraganost“, kontakt s ljudima ili životinjama, može biti smanjeno ili povećano. Ponekad je to uzrokovano bezazlenim vanjskim uzrocima kao što je blizina drugih ljubimaca u dvorištu i parku, promjena vremena ili jednostavno odraz trenutnog raspoloženja, ali ukoliko neuobičajeno ponašanje traje i ne nalazimo vidljivog povoda, mogu uputiti na zdravstvene tegobe. Nevoljkost, pretjerana smirenost, prevelka uzbuđenost, odbijanje hrane, pića i kretanja, bolno reagiranje na dodir, drhtanje, konstantno lajanje i cviljenje, mogu biti simptom brojnih zdravstevenih poremetnji koje ne smijete zanemariti.
Povećanje i smanjenje tjelesne težine uglavnom se ne događa naglo i većinom je vezano uz povećan ili smanjen unos hrane i promjenu aktivnosti, iako može biti simptom bolesti. Odgovarajuća tjelesna težina važan je preduvjet zdravlja i neophodno je životinje hraniti kvalitetnom hranom koja sadrži sve nutritivne potrebe, u odgovarajućim količinama i pravilnim vremenskim razmacima.
Čista i svježa voda neka uvijek bude dostupna. Izuzetno korisno je ljubimce naučiti da hranu i vodu primaju samo od vlasnika, a ne od drugih ljudi i usput pronađenu, jer ćete na taj način moći kontrolirati unos i prevenirati gutanje stranog tijela i trovanja koja nažalost nisu rijetka i mogu završiti fatalno. Osim toga, povećana tjelesna težina opterećuje životinju, kralježnicu, zglobove i važne organe kao što su bubrezi, jetra, srce i krvožilni sustav. Mnoge su bolesti direktno i indirektno vezane uz neprimjerenu tjelesnu težinu i aktivnost, a također komplicira kirurške i dijagnostičke zahvate.
Osnovne upute za održavanje pravilne tjelesne težine su:
- izabrati kvalitetnu hranu primjerenu vašem ljubimcu
- izračunati odgovarajuću dnevnu količinu koju treba ravnomjerno rasporediti u obroke
- obroke davati u približno isto vrijeme, po mogućnosti uvijek od iste osobe
- spriječiti loše navike (davanje „od stola“, „ljudske poslastice“, kopanje po smeću i sl.)
- omogućiti svakodnevno kretanje i vježbanje
- redovito kontrolirati težinu svog ljubimaca (vizualno i vaganjem)
- savjetovati se s veterinarom
Kontrola dlake i kože
Mrlja, oteklina, bradavica, pigmentiranih dijelova…”
Dlaka na vašem ljubimcu mora biti primjerena pasminskim odlikama. Obraslost dlakom i sjaj moraju biti jednoliki na cijelom tijelu. Koža ne bi smjela biti suha, previše masna ili neuobičajeno zacrvenjena. Crne mrvice i različiti nametnici, novonastale pigmentacije, perutanje, neugodan miris, kuštrava dlaka bez sjaja ili promijenjene boje mogu uputiti na parazite, nepravilnu hranidbu ili neki poremećaj zdravlja.Dlaku i kožu treba povremeno detaljno pregledati, osobito obratiti pažnju na prisustvo krpelja. Ukoliko se primijete neuobičajene tvorbe, kvržice i oteknuća na tijelu životinje, ili rane i ispucalost na noktima i šapama, potrebno je promjene prijaviti veterinaru. Osim pregleda, povremeno je potrebno kupati, češljati i šišati ljubimce. Kupanje i češljanje treba provoditi posebnim četkama i preparatima primjerenim životinjskoj dlaci.
Više o piroplazmozi (Babezioza) – bolesti koju prenose krpelji
Piroplazmoza (babezioza) je bolest domaćih sisavaca koju uzrokuju endoglobularne (intraeritrocitne) protozoe iz roda Babesia. U nas se kao najčešći uzročnik bolesti u pasa javlja Babesia canis. Uzročnike bolesti prenose krpelji šikare, uglavnom oni iz roda Ixodes. Samo zaraženi krpelji mogu prenijeti ovu bolest na psa. Najčešće se pojavljuje u proljeće i rano ljeto, te za kišne i tople jeseni, ali nije isključena ni pojava piroplazmoze zimi.
Prilikom akta sisanja krvi krpelj unosi parazite (putem sline iz slinskih žlijezda krpelja) u krv psa i oni ulaze u eritrocite u kojima se razmnožavaju, što dovodi do razaranja eritrocita i posljedične anemije. Paraziti su najčešće kruškolikog oblika, a mogu biti i ovalna, okruglasta, štapićasta ili ameboidnog oblika, a vidljivi su mikroskopskom pretragom razmaza krvi. Od babezioze osim pasa obolijevaju i druge životinje, na primjer konj i govedo.
Piroplazmoza je najčešće akutnog toka, a očituje se povišenom tjelesnom temperaturom, slabošću, depresijom, anoreksijom, bljedilom vidljivih sluznica, limfadenopatijom (povećanje limfnih čvorova), splenomegalijom (povećanje slezene), a katkad i hemoglobinurijom (mokraća je tamne do crveno-smeđe boje zbog hemoglobina koji izlazi iz raspadnutih eritrocita i koji se izlučuje mokraćom). U pasa su mogući i živčani simptomi pri oštećenju mozga zbog začepljenja moždanih kapilara. Ponekad simptomi mogu biti blagi i nespecifični, a kako je riječ o potencijalno smrtonosnoj bolesti, potrebno se pravovremeno obratiti veterinaru.
Piroplazmoza se dijagnosticira na temelju kliničke slike i hematološke pretrage s mikroskopskim dokazom uzročnika u eritrocitima.
Liječenje se najčešće provodi jednokratnom aplikacijom «Imizola» ili «Berenila», uz potpornu terapiju vitaminima, antibioticima, a po potrebi i infuzijom ili transfuzijom krvi.
Mi Vam preporučamo i redovitu upotrebu preparata koji sprječavaju prihvaćanje krpelja, a nakon povratka iz šetnje potrebno je detaljno pregledati psa i ukloniti eventualne krpelje. Unatoč tome prilikom svake promjene zdravstvenog stanja Vašeg psa odmah se obratite Vašem veterinaru.
Uši se moraju redovito pregledavati i čistiti, osobito je je to važno kod ljubimaca s dugim i preklopljenim uškama. Uši moraju biti čiste, bez stranog sadržaja, nametnika, vlati trave i sranih tijela, kao i bez neugodnog mirisa. Boja slušnog kanala trebala bi biti blijedo ružičasta. Nečiste uši mogu se čistiti preparatima (npr. Otifree) za tu namjenu ili čistom, mlakom vodom i pamučnom, tankom maramicom. Nije dobro uši čistiti štapićima za uši niti pomagalima koja duboko ulaze u slušni kanal, jer se tako može ozlijediti bubnjić ili pogurati strani sadržaj i strano tijelo u dubinu gdje ga je teže izvaditi i može uzrokovati upalu i infekciju dubljih struktura. Ukoliko životinja ima nečistoće koje ne možete očistiti, a osobito ako pokazuje simptome kao što su češanje, trešnja glavom i bolno glasanje, potrebno je odmah posjetiti veterinara koji će uho pregledati, očistiti i po potrebi tretirati.
Kontrola ušiju
Više o problemu upale uha
Naši kućni ljubimci, osobito psi i mačke, nerijetko imaju upale jednog ili oba uha, te očekuju od svojih vlasnika da im pomognu u redovitoj njezi i liječenju tijekom tih bolnih stanja.
Zvukovod je uzak i zakrivljen kanal, a može se zatvoriti zbog nakupljenog cerumena, prljavštine, parazita ili stranog tijela. To je još i lakše ako su zbog prirođenih defekata ili preboljenih upala ti putevi suženi. Lovački psi, psi s alergijama, te pojedine pasmine (koker španijel, njemački ovčar, zlatni retriver, labrador, shar-pei itd.) imaju predispoziciju, tj. skloni su toj problematici. Uvjeti unutar slušnog kanala (temperatura od 38 º C , vlaga 80 %) su topli i vlažni, pogoduju skupljanju cerumena, te su povoljna podloga za razvoj gljivica i bakterija. Zato je potrebno preventivno djelovati, smanjiti mogućnosti pojave upale uha, a ukoliko se bolest ipak pojavi, djelovati brzo i adekvatno je tretirati.
Upala uha
Upala uha ili otitis može zahvatiti vanjsko, srednje i/ili unutarnje uho, ponekad su zahvaćena oba uha. Oboljenju su skloni i psi i mačke.
Jedan od šest pasa ima problema s upalom uha, a uzroci nastanka su brojni. Najčešći uzroci su strano tijelo (npr. klasići divljeg ječma), alergijske reakcije (hrana, pelud, lijekovi), te osobito parazitarne infekcije. Upalu uha u pravilu prati i infekcija bakterijama i gljivicama, što dodatno pogoršava kliničku sliku, te obogaćuje terapiju.
Jedan od dva slučaja upale protiče bez vidljivih znakova bolesti, ali svaki je slučaj štetan za zdravlje vašeg kućnog ljubimca.
Dobar veterinar, u većini slučajeva, može otkriti problem čak i kad vlasnik i pacijent ne ukažu na njega, ali i vlasnici trebaju voditi računa o higijeni uha i znati prepoznati prve simptome bolesti.
Simptomi
Ukoliko je uzrok strano tijelo, npr. klasić trave, relativno brzo nakon njegovog ulaska u slušni kanal životinja osjeća nelagodu, svrab ili bol I pokušava strano tijelo izbaciti. Najčešće trese glavom, naginje je na stranu, trlja od pod ili se uzbuđeno češe po uhu. Dugotrajnim češanjem mogu nastati I ozljede, najčešće ogrebotine, krvarenja I hematom uške. Ponekad se travka zavuče dublje pa je vlasnik ne može ukloniti, ali ovi simptomi sasvim sigurno ukazuju da je potrebno posjetiti veterinara. Slične simptome mogu uzrokovati I paraziti (npr. Otodectes), ali obično se onda stvara I crni mrvičasti sadržaj. U svim slučajevima upale potrebno je otkriti I ukloniti uzrok, a tek onda tretirati uho preparatima.
Osim navedenih simptoma može se pojaviti I neugodan miris I iscjedak, Bolnost se očituje u bolnom glasanju, potišenosti, nagnutom položaju glave, što se pojačava pri dodiru bolnog područja. Ukoliko se upala ne liječi pravovremeno I adekvatno, može se proširiti I na dublje strukture, te su moguće I poremetnje centra za ravnotežu, te posljedično nestabilnog hoda i padanja.
Pregled ušiju
Klinički pregled započinje vanjskim pregledom uške i zvukovoda. Najčešći nađeni simptomi su crvenilo, otečenost i bolnost, obilan cerumen i sadržaj specifičnog mirisa i boje, nalaz primjesa ili parazita. Veterinar nadalje otoskopom pregledava dublje dijelove kanala i potvrđuje dijagnozu.
Ponekad je potreban i mikroskopski pregled uzorka iz uha. Na taj način se determinira da li je uzročnik parazit, bakterija ili gljivica, te je moguće odrediti specifičnu terapiju, što je osobito preporučljivo kod teških i tvrdokornih upala. Ciljani antibiotik za bakterijsku infekciju određuje se antibiogramom.
Liječenje
Upale uha potrebno je brzo liječiti jer se mogu širiti, komplicirati i postati kronične. Nakon utvrđivanja uzroka pristupa se čišćenju uha za što postoje posebna sredstva. Ona se uliju u uho, baza uške se nježno izmasira i uho se zatim posuši. Pri tome se NE koriste nikakvi instrumenti niti pomagala (ne koristiti štapiće za uši).
Sekundarne infekcije suzbijaju se antibiotskim kapima, 1-2 puta, obično tjedan dana. Terapiju nije uputno prekidati čak i ako ljubimac više ne pokazuje vanjske simptome, najbolje je da veterinar odredi način i vrijeme trajanja terapije.
Preventiva
Vašeg ljubimca ćete najbolje zaštiti ako izbjegavate situacije u kojima su njegove uši izložene prevelikom prljanju i vodi. Nakon takvih situacija, kao i nakon šetnje, uputno je pregledati uši i odstraniti nečistoće, vodu, travke. Redovito pregledajte da li su uši suhe i čiste, osjeti li se neugodan miris, ima li iscjetka, mrvičastog sadržaja ili vidljivih parazita. Redovito (1-2 puta tjedno) očistite uši ljubimca odgovarajućim sredstvom, a pri tom ne koristite nikakva pomagala osim tekućine i čiste maramice (najbolje pamučne). Ne liječite ljubimca bez savjetovanja veterinara. Prilikom svakog posjeta veterinaru zatražite veterinara da pregleda uši.
Kontrola očiju
Zdrave oči su potpuno otvorene, sjajne i bez iscjetka. Nalaz suzenja ili zamućenog iscjetka, poluzatvorene ili zatvorene oči, pretjerano treptanje, otečenje i crvenilo, zamućenje prozirnih dijelova oka i slični simptomi mogu ukazati ne samo na bolest ili ozljedu oka već i na probleme drugih organskih sustava.
Higijenu očiju provodite po potrebi, nježnim čišćenjem i uklanjanjem sakupljenog sadržaja čistom vodom i papirnatom ili pamučnom maramicom.
Kontrola zubi i desni
Svom psu i mački barem jednom mjesečno otvorite usnu šupljinu, pogledajte da li na zubima ima zubnog kamenca, odn. žuto-smeđih naslaga. Smanjiti nakupljanje kamenca može se pravilnom hranidbom i higijenom usne šupljine posebnim zubnim četkicama i pastama. Nakupljanje kamenca i kvarenje zuba može djelomično biti genetski uvjetovano, ali i posljedica bolesti. Zubno meso može biti upaljeno i bolno (gingivitis) zbog kamenca, ali i drugih razloga. Problematika usne šupljine najčešće se očituje klimanjem i ispadanjem zubi, teškim žvakanjem ili gutanjem hrane, pojačanim slinjenjem i neugodnim zadahom. Osim estetske uloge, održavati zdravlje i higijenu usne šupljine važno je i zbog održavanja cjelokupnog zdravlja i normalne prehrane. Kako se zubni kamenac ne nalazi samo na vidjivom dijelu zuba, već i pod zubnim mesom, može uzrokovati opsežne upale, infekcije i posljedično parodontne bolesti, te infekciju, a posredno i ozbiljno ugroziti opće zdravstveno stanje ljubimaca. Ukoliko se kamenac ne može ukloniti navedenim metodama, potrebno je posjetiti veterinara koji će ultrazvučnim aparatom ukloniti kamenac, te liječiti rane i upalu gingive.