Galvanska struja

Djelovanje:

  • analgetsko (smanjenje boli)
  • poboljšanje cirkulacije (hiperemija)
  • povećanje provodljivosti u motoričkom živcu i mišiću te poboljšanje i ubrzavanje regeneracije živaca

Indikacije:

  • svi bolni sindromi (ne u akutnoj fazi!)
  • pareze i paralize perifernih živaca
  • poremećaji cirkulacije
  • posttraumatski edemi (oticanje tkiva nakon ozljeda)

Niskofrekventne ili dijadinamske struje

Djelovanje:

  • smanjenje boli, oteklina i upala
  • lokalno povećanje cirkulacije
  • ubrzanje cijeljenja tkiva

Indikacije:

  • sva bolna stanja u reumatologiji (akutne i kronične tegobe, bolovi u kralježnici i perifernim zglobovima, kao i bolovi u tetivama ili mišićima)
  • posttraumatska stanja

Treba napomenuti da se uz pomoć galvanske i dijadinamskih struja mogu i ciljano, na bolna mjesta, unositi lijekovi (najčešće lijekovi za bol) čime je analgetski efekt brži i dugotrajniji (elektroforeza).

Srednjefrekventne ili interferentne

Djelovanje je isto kao i kod prve dvije struje, a indikacije su im sva bolna stanja u reumatologiji (i u akutnoj, i u kroničnoj fazi), a naročito dobro djelovanje imaju kod tegoba i ozljeda mišića, ligamenata i tetiva. One su jedini oblik elektroterapije koji nije kontraindiciran nakon osteosinteza kod kojih su ugrađivani metalni implantati, te nakon ugradnje metalnih endoproteza (kuka i koljena).

Visokofrekventne struje ili dijatermija

Djelovanje:

  • smanjenje boli
  • povećanje topline i prokrvljenosti tkiva
  • mišićna relaksacija i smanjenje mišićnog spazma

Indikacije:

  • uglavnom kronične reumatske tegobe kralježnice i zglobova

Elektrostimulacijska terapija

Uporaba:

  • za podraživanje motoričkih i osjetnih živaca
  • za stimulaciju i izazivanje kontrakcija zdrave, ali i oslabljene muskulature (nakon dulje imobilizacije, npr. gipsom)
  • mišićna relaksacija i smanjenje mišićnog spazma

Ovdje pripada i tzv. TENS (transkutana električna nervna stimulacija) koja svoje djelovanje u terapiji bolnih stanja u reumatologiji i traumatologiji temelji na podraživanju nervnih struktura te posljedičnom «nadzoru ulaza boli», ali i na stimulaciji oslobađanja endogenih opijata u mozgu i leđnoj moždini (enkefalina i endorfina). Ta se metoda pokazala izrazito učinkovitom kod akutnih, ali i kod kroničnih bolnih stanja u životinja te se često koristi u modernoj terapiji boli.